Katedra za pozorišnu i radio režiju

Kada je 1948/49. osnovana beogradska Pozorišna akademija, postojali su samo odseci za glumu i režiju. Na njima su kao prvi profesori bili okupljeni stvaraoci, čija imena i danas izgovaramo sa strahopoštovanjem. To su bile ličnosti koje su predstavljale sam vrh naših tadašnjih znanja i umenja iz oblasti pozorišne umetnosti. Iako su najčešće bili bez formalnog akademskog pozorišnog obrazovanja, jer ono ranije kod nas nije ni postojalo, oni su sa sobom nosili ogromno umetničko iskustvo, široko lično obrazovanje, neosporni umetnički autoritet i harizmatični personalitet. Takođe se mora priznati da su se među ovim vrhunskim profesorima nalazile ličnosti različitih životnih i idejnih pedigrea i različitih estetskih opredeljenja. To međutim nije sprečavalo da se nastava izvodi u nekoj vrsti koegzistencije različitosti, uz pronalaženje zajedničkih konstanti, što je karakterisalo i ceo kasniji razvoj Akademije, odnosno Fakulteta dramskih umetnosti.

Ono što je objedinjavalo sve nijanse pristupa pozorišnoj pedagogiji bila je usmerenost na osvešćen pristup strukturi umetničkog pozorišnog dela i procesa njegovog stvaranja, odnosno tokovima analize i sinteze praktičnog umetničkog čina. Razumevanje strukture i njena osvešćena primena postalo je kamen temeljac beogradske škole pozorišne režije. Ovakvo određenje se može primeniti pre svega na njene začetnike, profesore Klajna i Kulundžića.

Iako je posle priključenja Visoke filmske škole Pozorišnoj akademiji postojala pretpostavka da će filmska nastava naći svoje mesto uz već konstituisane pozorišne predmete, to se nije dogodilo. Režija, kao glavni ili matični predmet, ipak je obuhvatala, u početku pretežno, a zatim i isključivo, pozorišnu dimenziju. Kontinuirana nastava filmskih predmeta obnovljena je 1961. godine. Tada je stvoren sistem u kome je nastava režije bila usmerena na sva četiri medija, - pozorište, film, radio i televiziju, s tim što se posle druge godine vršilo usmeravanje na pozorišni, ili na filmsko-televizijski smer. Ovakvo organizovanje nastave zadržano je do 1967. godine, kada dolazi do potpunog razdvajanja studijskih grupa i katedri, pa otada funkcioniše i Katedra za pozorišnu i radio režiju, sa nastavnom orijentacijom, koja je, uz izvesne modifikacije i osavremenjivanja, zadržana i do danas.

Nastava Pozorišne režije, kao glavnog predmeta, raspoređena je u nekoliko okvirnih celina, koje odgovaraju godinama studija. Prva godina studija podrazumeva savladavanje osnovnog elementarija režije i pozorišnog čina, zasnovanog na strukturi radnje i sukoba, i na interakciji svih činilaca. Ovi fenomeni se ispituju u okviru malih scenskih celina, uz elementarne scenske zahteve. Na drugoj godini akcenat se stavnja na rediteljsku analizu dramskog teksta i na studiju scenskog lika, u okviru realističke fakture. Treća godina posvećena je oblikovanju žanra i stila, na uzorku jednočinke ili jednoga čina veće dramske celine, dok se u četvrtoj godini sintetišu sva prethodna iskustva kroz proučavanje problema rediteljske kompozicije kroz strukturu celovečernje predstave. Na studijama nivoa mastera predviđa se usmeravanje nastave ka specifičnim žanrovskim oblikovanjima, ili oblicima pozorišta, odnosno ka radijskoj kreaciji (inscenacija klasike, muzičko pozorište, lutkarsko pozorište, pozorište pokreta, radio režija i drugo). Ispitne predstave studenata pozorišne režije izvode se na FDU, na sceni «Mata Milošević», ali i u mnogim profesionalnim pozorištima u Beogradu i Srbiji, kao i  van Srbije, a ponekad i u drugim, vaninstitucionalnim i alternativnim prostorima.

Prilikom osnivanja Akademije prvi profesori režije bili su dr Hugo Klajn (do 1970. godine) i Bojan Stupica, koji je u nastavi proveo samo oko godinu dana. Sledeću klasu režije preuzeo je Josip Kulundžić (predavao režiju do 1957. godine), koji je kasnije predavao glumu, a zatim je osnovao i koncipirao nastavu dramaturgije (do 1968. godine). Njima će se, posle fuzije sa Visokom filmskom školom 1952. godine, pridružiti Vjekoslav Afrić (do 1973. godine). Scenografiju, kao jedan od najvažnijih predmeta u studijskom programu režije, predavao je Milenko Šerban (do 1972. godine).

Svest o strukturi i sistemu interakcije bila je linija vodilja, koja se prenosila i na drugu generaciju nastavnika pozorišne režije: Miroslava Belovića (1948-1956. na Katedri za glumu, 1970-1993. predavao pozorišnu režiju), Borjanu Prodanović (1961-1994),  Dimitrija Đurkovića (1969-1991) i Dejana Mijača (1974-1998). Kao nastavnik pozorišne režije svoju stvaralačku karijeru završio je i Ljubomir Draškić (1996-2002). Nastavu pozorišne režije, kao nematičnog predmeta na grupama za dramaturgiju i za organizaciju, u početku je vodio dr Hugo Klajn, a zatim Sergije Harašić (1960-2000). Radio režija je uvedena 1964 godine i ubrzo je postala drugi matični predmet na Katedri. Nastavu je vodila Mira Trailović (do 1976), a zatim Darko Tatić (1976-2001). Posle profesora Šerbana nastavu scenografije preuzeo je Živorad Kukić (1972-1977). Pored ostalih, asistenti na predmetu Pozorišna režija bili su i Vida Ognjenović (1975-1979) i Jagoš Marković (1994. do 2002.).

Danas Pozorišnu režiju, kao glavni predmet na Katedri predaju redovni profesori Svetozar Rapajić (na FDU od 1971), Slavenko Saletović, šef katedre (od 1974), Egon Savin (od 1979), Nikola Jevtić (od 1980) i Ivana Vujić (od 1990), kao i docenti Dušan Petrović (od 1994) i Alisa Stojanović (od 1994), uz asistenta Darijana Mihailovića (od 2001.) i asistenta-pripravnika Stevana Bodrožu (od 2003.). Radio režiju, kao drugi glavni predmet, predaje vanredni profesor Branislava Stefanović (od 1999. godine). Redovni profesor Miodrag Tabački (od 1978) izvodi nastavu Scenografije i kostimografije, a Svetozar Rapajić vodi i predmet Muzičko pozorište na osnovnim i poslediplomskim studijama, kao i nastavu pozorišne režije na studijskim grupama za dramaturgiju i menadžment pozorišta, radija i kulturnih delatnosti.